Na šta se fokusiraš to ti se povećava

Na šta se fokusiraš
to ti se povećava
pa tako i posao
gomila se strava

Inteligencija je
ceo kosmos ovaj
kada to prigrliš
svoj doprinos probaj

Gde je zafalilo
tu će ti dodatii
a gde je prelilo
tu će odvađati

Priča o Atmanandi

U potrazi za dragocenim 4, po Mohanovoj priči

Priča o Atmanandi


Bio jedan mudrac
monah indijski
Atmananda Čatania
duh vanserijski

Živeo je pre
nekoliko vekova
bio mimo svih
svetovnih tokova

Nisu ga zanimale
društva etikete
status ni podaci
što začas prolete

Ni identiteti
ni 'sigurni' dom
on je živeo skroz
naskroz po svom

U svakom je mestu
bio do tri dana
nije ga brinula
ni klima ni hrana

Život mu je bio
u putovanjima
od mesta do mesta
poručuje svima

Kako da se nose
u svome životu
kako da dožive
njegovu lepotu

Jednom je stigao
do velikog grada
tu beše i hram
svima treba nada

On je bio čuven
po svojoj mudrosti
jedva čekali su
da čuju novosti

Prvo priđoše mu
sudija sa ženom
„Poklonili ste se
smernošću iskrenom

Dogodine biće
pod srcem ti beba
ne moraš ni reći
vidim to vam treba

Sudija zatečen
spontanom najavom
podelio to sa
još ponekom glavom

Stiven Hauard je
sledeći stigao
dobroga čoveka
svet je poštovao

Bio je poreznik
na društvenom vrhu
poreklom Britanac
služio je svrhu

Odlučno kroz gužvu
prišao je svecu
„Ma ti si Indijac
kažem tebi belcu

Tvoja boja kože
krije ti poreklo
rodno od tih i tih
tvoje je poteklo“

Stiven je shvatio
Indija mu dom
zato se oseća
kao svoj na svom

„Ko si ti, kaži mi?“
pita Atmananda
„Ja sam vrh države“
„Ne znaš tačno, kanda“

Stiven izređao
svoje etikete
ponosno svakoja
zvanja mu izlete

„Ha ha ha ha još mi
nisi rek'o ko si
nabrajaš uloge
koje svako nosi

Ti nisi ni ime, kvalifikacije
ni položaj, status, nego izvan toga
ti si izvan svoje boje i nacije
ti si sveti duh i deo večnoga

Ti si večnost koja teče
sad u telu tvome
ti si ono što postoji
večnost u privremenome

Ono koje je sad budno
koje nekad razno sanja
i kada duboko spava
to su ljudske svesti stanja

Ti si sve i ti si ništa
paradoks prihvati ovaj
tek upoređen sa nečim
postojiš. Shvati, pogledaj:

Muž u odnosu na ženu
sin u odnosu na oca
brat u odnosu na sestru
identitet tako škljoca“

Stiven je bio opčinjen
shvaćenoj istini potčinjen
duboko u dušu pogođen
i najzad potpuno oslobođen

Atmananda se okrenu
prema grupici farmera
iako su bez statusa
da ih uči mu namera

„Neznanje nije vrlina
zakone zemlje nauči
primeni u korist svih
od predaje se oduči

Poštuj prirodu i njena
suptilna ispoljavanja
prihvati što je od Boga
bez zloupotrebljavanja

Šta život nanese prihvati
ne opiri se božjoj volji
podeli što imaš s drugima
posle teskobe su dani bolji

Kada je teško, izguraj
sej kad je klima povoljna
voće beri kada sazri
prati dešavanja spoljna

kada je koja sezona.
Nikada ne seci drvo
pre nego što li je spremno
je l' se naživelo prvo

Obožavajte drveće
k'o da su sveci čuveni
ne uništi bezobzirno
zbog njih smo blagosloveni

Šume pustite na miru
ne pravi u šumi njive
šume su domovi ptica
životinje u njoj žive

Ne uznemiri živi svet
postigni sa njime sklad
ne uznemiri prirodu
šume, životinje, nikad

Kuće gradi od kamena
koji je zreo i jak
taj može dugo da traje
svaki olujni oblak“

Mnogi su Atmanandi
nudili voće sveže
a on ga je podelio
onima što žive teže

Otišli su ispunjeni
skroz dubokim stanjem mira
onda je Atamananda
policajca komandira

Učio ovim rečima:
„Treba strogo kažnjavati
lopove, razne pljačkaše
jer ne smeju drugom krasti

Inače bez reda, kazni
nastupa zla anarhija
bezakonje, raspuštenost
samovolja, korupcija

Nenasilje da se neguje
ne zagađenost, nego čisto
uništenje javnog dobra
treba kazniti isto

Ako se zakon sprovede
bez nasilja prema ljudima
zemlja će napredovati
uz pomoć bespomoćnima

Iskorišćavanje slabih,
bespomoćnih, je kriminal
takva država propašće
besna deca biće signal

Prevencija kriminala
i očuvanje zakona
ozbiljne su teme koje
objavite na sva zvona

Potrebno je suptilnosti
srce puno samilosti
da bi se sproveo zakon
uverenja, poniznosti“

Policajca komandira
pogodiše reči ove
sagnu se uz dubok naklon
te ode, jer dužnost zove

Prostitutki među svetom
Atmananda se obrati
„Ti žena od boga data
koju društvo stalno blati

Služiš bez svoga života
sagorevaš kao sveća
pa je bezbednost svih žena
na ulici zato veća

Jer smiruješ muške strasti
frustriranih, usamljenih
tvoj položaj je bez časti
nezavidan, bespomoćni

A ipak tvoje je srce
čisto, nikom zlo ne želiš
niti mržnju, ni osvetu
nego samo ljubav deliš

Zato blagoslov ti dajem
i duboko ti se klanjam.“
Svi su stali zapanjeni
„Šta govori, da li sanjam?“

Mentalna je ravnoteža
pojedinaca značajna
pojedinci čine društvo
nek' je ravnoteža trajna

Biznismen je tad prišao
duboko se naklonio
Atmananda video da
naklon drugom namenio

„Verujem dragi stražaru
da si na pogrešnom mestu
i sad zanima te biznis
idi ti na drugu cestu

Ovde samo traćiš vreme
ništa ti ja nemam dati
ono što ti dati mogu
ti ne umeš ni primati.“

Postiđen bio biznismen
mislio je neka greška
pa mu je reč Atmanande
pala nepravedno teška

Nisam ja običan stražar
imam ja draguljarnicu
nejveći restoran, butik
džip, brod i piljarnicu

Čak i hranu dajem hramu
za siromašne i gladne.“
Nasmeja se Atmananda
„Tvoje su reči paradne.

Nisi ovamo došao
zbog mene već zbog Stivena
da bi još više stekao
blaga, statusa, imena

Zašto glumiš i poziraš
ja dobro vidim kroz tebe
previše si posesivan
nemaš slobodu za sebe

Ti si stražar svoga blaga
ne daš slobodu ni drugom
praviš od ljudi robove
a ipak se boriš s dugom

Iako ti imaš blaga
kasniš s plaćanjem računa
čak i tvoja porodica
tvojih hirova je puna

Ne uživaš u životu
ti u srcu nemaš mira
stalno brineš zbog lopova
ne spavaš, to te nervira

Pun si briga ili straha
cela porodica pati
misliš da ćeš kad daš hranu
nedela s' oslobađati

Nikad nećeš biti sretan
uz takav način života
otuđen od sebe ne znaš
šta je duhovna divota

Isprazni se od svog ega
mudrost u te ću uliti
prestaćeš da budeš stražar.
nećeš ti doveka biti

Svako blago kratkotrajno
život ćeš napustiti sam
bićeš samo šaka praha
nešto ću da ti odam

Gramzivost, zavist mizerna
dovode do mizerije
smrt od svega te odvaja
silom i to tajna nije

Ljubomora, zavist, ego
svi ti derivati straha
zemaljske su emocije
koje dovode do kraha

Budala si što misliš da
poštuju te jer te vole
a oni se pretvaraju
za tvoje se novce mole

Boje te se jer si moćan
imaš svuda veze jake
niko za te nema ljubav
strahuju zbog tvoje banke

Kada umreš, tvoja deca
radovaće se veoma
razbaštinaće bogatstvo
sebično i bez pardona

Slobodni od tiranije
šta će sada sa slobodom
neće znati uživati
obrukaćeš se porodom

I ne samo obrukati
kroz njih mnogo ćeš patiti
sin ti već blago rasipa
ćerka ne zna se skrasiti

Sve dok ne odbaciš ego,
svoj sadašnji gramziv stav
i pređeš na dobrodušnost
i bezuslovnu ljubav

Dotle nemir će u tebi
sve više patnje stvarati
Čak i ako ti dam mudrost
ne možeš je zadržati

Ona dragocenija je
od sveg blaga što sad imaš
ne može se kupovati
ne možeš da je uzimaš

Ova jadna žena ovde (i pokaže na prostitutku)
bogatija je od tebe
ona bebu napuštenu
primila je sad kod sebe

Tu bebu su ostavili
nepoznati roditelji
bacili u neku kantu
u đubretu ko postelji

Iako je siromašna
neguje i novu dušu
a ti kad ti prosjak dođe
huškaš pse da ga za gušu

Ili bacaš vrelu vodu
grubom silom ih oteraš.
Moje vreme samo traćiš
novcem ne možeš sve da znaš“

Svi su posmatrali ćutke
nastao je potpun tajac
biznismen je zaprepašćen
pred svima ispao pajac

Potpuno je razotkriven
ego mu je skrušen pao
pao je svecu pred noge
grcao je i plakao

Atmananda tad ustao
već je prošlo posle podne
sada će da krene dalje
već je sunce zalazilo

Razdelio sve poklone
koje je tu dobijao
dao je što je primio
onom ko nije imao

Potpuno je oslobođen
bio i od nemaštine
potpuno je oslobođen
bio i od imovine

Ćutke zakoračio je
u reku da se okupa
zatim na meditaciju
u hram posvećeno stupa

Tihi zalazak je sunca
Atmananda čist i miran
u životu ovog sveca
bio je to dan tipičan

Story of Atmananda

Swami Atmananda
an Indian monk
wandered in detachment
from all the social junk

He never stayed longer
than 3 days in a place
On his journeys, people
respected his face

One day he stopped at a
temple to bless people
to a magistrate and wife
his answer was simple

„You prostrated at my feet
next year you’ll have a child“
He knew without any words
what’d been their problem wild

Good news spreaded really fast
and reached Stephen Howard
the Collector of the City,
a Britishman cultured

As the ruler of the city
he quickly got through the crowd,
Atmananda explained to him
his origin was Indian proud

When the holy monk asked him
„Tell me who you are“
Stephen started listing his
identities like a star

Atmananda loudly laughed:
„Ha ha ha ha ha
you still didn’t tell me though
who you really are

You are not your name, surname,
position, qualification,
you are not your relationships
nor colour or your nation

You are much beyond all that
you’re eternal soul!
You’re eternally flowing through
wake-dream-deep sleep- whole.

It is true that you are both
everything and nothing
your whole very existence
is in relation to something“

Stephen realised the truth,
it exploded in his spine
awakening since his birth
shed tears grateful, divine

Atmananda turned towards
those who’d come for blessing
he accepted poor farmers
with love, without classing

He said ignorance is bad
and taught them some virtue
„Apply the knowledge to
respect mother nature

Never surrender to silly
emotions, nor exploitation
share selflessly with others
use wise cultivation

When times are tough then survive
when climate is good then sow
only reap when fruits are ripe
seasons are to follow

Never cut a tree that yet
has not fully grown
worship trees, they are asset
leave forests alone

Co-exist in harmony
with all animals in peace
build houses with matured stones
their stability increase“

Then farmers felt deeply
fulfilment at once
thankful for these words of light
dissolving ignorance

Next, message to the police
officer who was with Stephen
„Non-violence is a virtue
or punishment should be given

Stealers and contaminators,
public property destroyers,
should be punished all at once
train well all the lawyers

Enforce the law with compassion
sensitiveness, dare
helplessness is a crime, too
enforce law with care“

Officer understood words
and bowed humbly down
he melted in gratitude
and went to watch his town

Later Atmananda said
to a prostitute in the crowd
because of your service
lonely men are satisfied

You are like a candle
burning yourself for strangers
because of you many women
walk freely without rape dangers

No woman will want to
be in your helpless shoes
with lifestyle of nobody
that people only accuse

I bow to you, divine woman
while society stress you
your heart brims with kindness
and love, so I bless you“

A business came and he first
tried to bow down at Stephen
even in front of the holy man
he’s acting as businessman

„My beloved watchman
you’re at wrong destination
I don’t have commercial value
you’re wasting your attention“

The businessman felt embarrassed
and prostrated confused
he thought the monk made a mistake
and that’s why he refused

„I am not a mere watchman
I own many luxuries“
Atmananda laughed aloud
at these sceneries

„My friend, I know why you’re here
you’ve no faith in me
my picture of you’s very clear
you’re rich, but not free

Being over-possessive
you treat ones as slaves
although you have abundance
you’re your money’s graves

You think you can pay to God
money for your sins
never, cause you alienated
yourself from God, but God wins

You’re a cup filled up to brim
with ego and attitude
empty yourself to get
wisdom and be renewed

Remember, all that you think
you can’t take to death-bed
greed-driven life will lead you
only to a sad end

Greed, envy and jealousy,
ego are really poisonous
these terrestrial emotions
are utterly disastrous

Beware dear foolish man
you have no true love
people pretend their respect
you’ll lose what you’re proud of

Avoid suffering and shift
to benevolence
and unconditional love
that is life’s essence

I’ve got nothing to give you
even if I want to
because you can’t keep it with you
your greed will finally daunt you

You’ll suffer through family
they squander your wealth
cause you’re selfish, they are, too
they’ll be rejoiced by your death

I can offer you the wealth
that cannot be bought by money
it could save you and others
from your abusing tyranny

Look at this compassionate woman
her heart is rich and divined
she takes care of abandoned baby
she is poor but her heart is kind

And you poured hot water
on the beggars hungry
you let fearsome dogs
on whom you were angry“

After this there was a silence
nobody dared to move
the businessman stunned and shaken
couldn’t his shock remove

He sat there rapt in awe
as if he saw a ghost
stripped completely in front of the crowd
exposed what had been inmost

His ego was annihilated
he fell at the feet of the saint
and wept uncontrollably
initiated, cleansing from constraint

The saint stood up, it was time
to take bath and meditate
he distributed what he’d received
at this compassionate sunset

He went quietly to the river
took his bath, went into the temple
that was a typical Atmananda’s
day, holy, pure and simple

(This poem was inspired by Mohanji's story "Searching for Precious 4"